Blogerski ABC, slovo Š
“Reci mi svoju tajnu”, rekla je umilnim glasom. Pokušala je da zvuči kao neko kome se da verovati. Nije me pokolebala.
“Ne mogu”, odgovorila sam.
“Ali, zašto? Šapni mi makar, onako tiho, da niko sem mene ne čuje.”
Okrenula sam se i otišla. . . Moje tajne nisu za bilo koga.
Ako bih je nekom i rekla, to bi bio On. U gluvo doba noći, s glavama jedna kraj druge na jastuku. Šaputali bismo kao da nas neko, ne daj Bože, može čuti u praznom stanu. Pred zoru bi utihnuli, ali samo dok sunce ne proviri na horizontu. Onda bi on meni šapnuo nešto poput “Dobro ti jutro. Hajde sad da spavamo…”
I ja bih ga poslušala. Srećna što je On taj kome pričam svoje tajne. Srećna što šapućemo na istom jastuku…
