Archive for » October, 2009 «

Škampi – čist hedonizam!

ILI naslov br.2 :
Kako je super imati sedam tetki i dva ujaka

Zahvaljući tome što je moja mama iz Dalmacije, u genima nosim ljubav prema suncu, moru, ribi i dobrom vinu. A zahvaljujući maminoj velikoj i bliskoj porodici, dobri recepti, pogotovo dalmatinski, od mene su udaljeni koliko i jedan telefonski poziv.
Kad bi me neko pitao ko u maminoj porodici najbolje kuva – to bi verovatno bila mrtva trka. Jedan ujak fenomenalno sprema ribu i puževe. Drugi odlično sprema divljač. Jedna od tetki spema kolače poput malih umetničkih dela, druga, treća i sve ostale jednostavno super kuvaju! :) Kad god sam u kulinarskoj neudoumici, a mama nije kući, redovno zovem tetke. :)

Ovaj recept znam zahvaljujući tetka-Nedi. Nije ništa specijalno, ali je odličan za ljude koji ranije nisu sami spremali morske plodove. Takođe je odličan i zato što se na ovaj način mogu spremati skoro svi morski plodovi: školjke, lignje, hobotnica, škampi… Čak i onaj grozni smrznuti mix morskih plodova iz super-marketa, na ovaj način može biti ukusan.

Ja sam umesto škampa zapravo koristila kozice (Dalmatinci i te kako znaju razliku) al’ s obzirom da se i jedni i drugi često prodaju pod istim imenom – ne zamerite mi na naslovu teksta ;)

POTREBNI SASTOJCI:
Za dve osobe:
- oko 1/2 kg neočišćenih račića ili koliko god mislite da ćete pojesti ;)
- testenina, u ovom slučaju tagliatelle: 6-7 kom. “gnezda”
- 1 sitno iseckana glavica luka
- 2-3 sitno iseckana čena belog luka
- 3-4 kašike maslinovog ulja
- 1-1,5 dl soka od paradajza
- 2 kašike svežeg seckanog peršuna
- so, biber ILI kašikica vegete, začin C i sl.
- po želji suvi seckani vlašac

škampi

Na zagrejanom ulju izdinstati crni luk dok ne postane staklast, dodati beli luk i odmah nakon toga i račiće. Smanjiti jačinu vatre na neku srednju vrednost. Dodati peršun, paradajz sok i vegetu, i dinstati 2-3 minuta. Dodati oko 3dl vode, promešati i polu-poklopljeno dinstati još par minuta.

Šupljom kašikom izvaditi račiće iz tiganja/šerpe i u sok koji je ostao staviti tagliatelle. Kuvati ih pažljivo na laganoj vatri da se ne zalepe. Možete ih skuvati i odvojeno, ali na ovaj način testenina. umesto obične vode, upije onaj sok fenomenalnog ukusa po kome su račići poznati. Na samom kraju, kad je testenina gotova, dodati kašiku suvog vlašca, promešati i servirati.

Po želji, tokom kuvanja, možete dodati malo belog vina, ili ljute mlevene parike, ili šta god drugo volite od začina.

škampi testenina

Važno je znati da svi morski plodovi otvrdnu ukoliko se predugo kuvaju. 10ak minuta kuvanja je u većini slučajeva sasvim dovoljno, nekad i manje. Ukoliko se pretera, meso rakova postane tvrdo a lignje postanu jako žilave. Ja sam to naučila iz ličnog iskustva :/ Ovde se ne uračunava kuvanje testenine ;)

Gore, na slici gde su sastojci, vide se neočišćeni i polu-očišćeni račići (s ostavljenim repićem). Ja bih lično, zbog ukusa, koristila samo neočišćene jer njihova glava zapravo daje taj specifičan ukus. Ali, pošto Peđa obožava račiće a ne voli da ih čisti, dovijam se tako što kupujem po jedno pakovanje i jednih i drugih i zajedno ih kuvam.

Sve što vam sad preostaje je da odete do obližnje ribarnice ili super-marketa, kupite nešto od morskih plodova, i za 20ak minuta možete uživati u nečemu što izleda kao na ovoj slici ispod.

Prijatno, i javite utiske! ;)

škampi sa testeninom

Category: Kuhinjica  11 Comments

Jesenje beleške II

U tramvaj “C” ulazim svakog radnog dana kod muzeja moderne umetnosti. Odatle prema samom centru grada, pa preko Place Brogli do Galije, i onda preko reke Lil i kroz studentski grad do Esplanade, moje izlazne stanice kad idem na predavanja.

Do tramvaja idem busom broj 4, jer sam (priznajem) lenja da se par stanica prošetam. U tom busu retko ima zanimljivih lica. Većinom majke s decom, po koji školorac i student. Svi putnici uredno ulaze na prednja vrata. Overavaju svoje mesečne karte ili (mnogo ređe) kupuju kartu kod vozača, i sedaju. Da, sedaju, jer busevi idu na svaka 3-4 minuta, u špicu i po dva, i gužvu sam za ovih nekoliko meseci videla samo jednom.

Stanica kod muzeja je već zanimljivija. Mladi poslovni ljudi sa sivim odelima i još sivljim kravatama, dok im iz slušalica u ušima trešti neki pank ili metal. Baka u braon košulji na cvetiće, braon sakou, braon suknji, s braon karminom i … pink ConverseALLStars patikama. Pored nje, devojka sa gitarom i ogromnom slikom pod miškom i sa toliko minđuša po ušima u licu da ja, čekajući tramvaj, nemam vremena da ih izbrojim. Devojčica previše mladih za 2kg šminke na licu ima i ovde. Takođe i onih koje nose očajno plitke farmerke i još kraće majice čak i kad je “celih” 10′C.

Za ruke se drže prelepa mlada poslovna žena sa punđom u strogo-poslovnom odelu i jedan hip-hoper kome oko vrata i s pantalona vise lanci koji su, čini mi se, teži od njega. Nežno se ljube i ona izlazi na stanici u centru. Verovatno će na posao u neki od onih staklenih offica. On izlazi kod tehničkog fakulteta. Tek sad primećujem svežanj skripti pod njegovom rukom.

U centru s tom poslovnom damom izlaze i svi ostali čije odevanje vuče ka strogim linijama i sivim bojama.

drvored

Drvored iz ulice kojom prolazi “C” tramvaj
photo by Sofia Lombardo

U tramvaju većinom ostajemo mi, studenti. Svih mogućih boja kako odeće, tako i kose, a i kože. Moj grad je grad studenata. Iz čitave Francuske i iz svakog mogućeg kraja sveta. I koliko god se razlikovali jedni od drugih – zapravo smo svi isti. I svi umemo da kažemo hvala, izvolite i izvinite na barem dva jezika.

Na stanici Esplanade “C” tramvaj ostaje gotovo prazan.

Dok hodam ka zgradi mog fakulteta, isključujem radio na kome ujutro najčešće slušam neki fini džez. Izvlačim slušalice iz ušiju i na ulasku u učionicu isključujem mobilni telefon.

“Salut!” s osmehom govorim kolegama.

Fydan je iz Turske, Sofija iz Meksika, Tato iz Gruzije, Amy iz Kanade, Thrung -Vijetnam, Kiril – Rusija, SeHi -Južna Koreja, Phytos sa Kipra, Kasia iz Poljske, DžongŠu iz Japana. . . i još nekolicina drugih dragih lica. . .

Lepa, i u svakom pogledu šarolika, jesen je stigla.