Prijavila sam se za Au Pair (čuvanje dece) u jednoj UK agenciji. Što se tiče usluge i obaveštavanja, agencija je stvarno ok. Medjutim…. uvek ima to neko medjutim i neko ALI…
Porodice koje mi se javljaju su ili lude ili nepismene! Već par dana uporno dobijam e-pisma od porodica iz Holandije, Švedske, Nemačke…u kojima me ljudi pozivaju da radim za njih. Neko će sad verovatno pomisliti: “Pa, što se žališ? Zar nije poenta baš u tome?”. . . E, pa nije! U mom profilu, u spomenutoj agenciji, lepo piše da: TRAŽIM POSAO ISKLjUČIVO U UK i IRSKOJ.
Druga stvar: svakodnevno dobijam i pisma porodica iz UK. Ali i tu je naravno problem. Javljaju mi se ljudi koji bi želeli da dodjem što pre i da ostanem oko godinu dana. Iako, u profilu u odeljku gde se to i upisuje, veeeliiikim slovima stoji napisano da mogu da dođem u periodu između juna i septembra ove godine!
Stvarno ne znam šta je s tim ljudima?! Zašto lepo ne pročitaju sve podatke? Pa, mogla sam izgleda tamo da napišem i da sam narkomanka ili alkoholičarka, oni bi me svejedno zvali…
Alo!!! Ljudi!!! Pa, ne dolazim ja da vam zalivam cveće nego da brinem o vašoj deci !!!

Apsolventkinja poslovno-pravnog engleskog jezika, tj. jezičara. Vojvođanka, Novosađanka (čitaj kao "lokal-patriota" :). Sa srcem u Strazburu, a telom na relaciji SR-FR. Crvenokosa ex-plavuša. Nikad solo-drinker. Nikad party-brejker.
Spontana, brbljiva, vesela. Uvek praštam. Pamtim sve moguće sitnice, osim imena i brojeva telefona. 





Bez komentara za sada. Ostaviš jedan?
Ostavi svoj komentarRSS feed za komentare ovog teksta. | URL TrackBack-a