Posle fenomenalnog vikenda provedenog u Sloveniji, dragi i ja smo u ponedeljak uveče stigli u njegov stan u Strazburu. ISPRAVKA : dragi i ja smo stigli KUĆI.
Dva dana su mi trebala da raspakujem sve stvari i da malo napravim reda po stanu, tj. da ga prepravim iz “samačke jazbine” u “gnezdo za dve ptičice”. Fino se snalazim u stanu. A kako i ne bih kad sam prvo sve ispreturala, pa tek onda krenula sa raspakivanjem.;) (I ne, nisam našla nikakve za mog dragog kompromitujuće sitnice… Damn, a baš sam se ponadala… :) ) Nas dvoje se lako prilagođavamo jedno drugom. Ja lično nemam nameru da radikalno menjam njegove navike. Npr. prepirke oko toga da nije dobro sa jednim sredstvom ribati i pločice u kuhinji i brodski pod koji je po ostalim prostorijama, rešavam u stilu “Jel’ nećeš da kupiš 2 sredstva? Nećeš? Ok. A hoćeš ti ribati stan? Hoćeš? Onda ok…” :)
Prilagođavanje veš-mašini je već bila druga priča, jer su joj programi, “gle čuda”, na francuskom, al’ bože moj, 30 stepeni je uvek 30 stepeni, a 60 je 60 ;)
Najveći poduhvat za sada je shopping hrane.
Kupovinu ne obavljam po spisku, jer nemam pojma kako da gestikulacijom objasnim prodavačici da mi trebaju prezle, pa umesto planirane pohovane piletine, spremim prženu. Nekim čudom sam npr. uspela da kupim gustin, i to baš onaj za kuvanje umesto onog za kolače – sreća pa je slika na pakovanju bila dovoljno eksplicitna. :)
U kupovini i inače maltene padam u nesvest ovde. Kad želim da kupim neko balzamsko sirće za salatu, na polici zatičem: 10 vrsta vinskog, 5 od jabuke, 3 vrste od maline, od šumskog voća, itd. Sa uljem je slična situacija: ulje od suncokreta – 10 vrsta, pa od 100 vrsta zrnastih uljarica, od lešnika, od oraha, sa dodatkom meda, narandže itd., itd. . . Hvala Bogu, pa većina toga ima lepe i jasne slike, inače bih pobegla vrišteći! :)
Jedino gondola sa začinima nije nikakav problem: ja bih najradije kupila od svake vrste barem po jednu teglicu! :)
Sreća u svemu ovome je da dragi sasvim fini pojede sve što skuvam, mada me malkice zabrinjava to što mi svakog dana ponudi da idemo do restorana… Jel’ to do mog kuvanja il’ stvarno želi u restoran? ;) :)
Odoh ja do prodavnice da kupim omekšivaš za rublje, al’ ovog puta shopping nije izazov… Globalizacija “čuda čini” pa idem po Lenor :P
Do sledećeg shoppinga, pardon: sledećeg teksta! – držite mi palčeve :)
EDIT:
Jedna komšinica mi je odmah poželela dobrodošlicu. Doduše, poznajemo se nas dve još od februara, kad sam bila ovde na par dana. Ali, uprkos tome, komšinica nija izgubila naviku da mi skraćuje život za po par minuta svaki put kad mi se javi. Naime, “komšinica” je mačka s trećeg sprata susedne zgrade, i ima naviku da iskače na prozor svaki put kad čuje da sam na terasi ili u kuhinji. A njen prozor, naravno, nema nikakvu zaštitu. Počela sam da bežim u stan svaki put kad je vidim, iz straha da joj ne padne na pamet da skoči do mene. ;)

Apsolventkinja poslovno-pravnog engleskog jezika, tj. jezičara. Vojvođanka, Novosađanka (čitaj kao "lokal-patriota" :). Sa srcem u Strazburu, a telom na relaciji SR-FR. Crvenokosa ex-plavuša. Nikad solo-drinker. Nikad party-brejker.
Spontana, brbljiva, vesela. Uvek praštam. Pamtim sve moguće sitnice, osim imena i brojeva telefona. 





11 komentara do sada. Ostaviš jedan?
16 / 04 / 2009
14:59:48
link komentara
so glad that everything is ok :)
16 / 04 / 2009
15:09:50
link komentara
Coooooooooooool :)
Polako, ima vremena bice jos bolje :)
16 / 04 / 2009
16:46:53
link komentara
Vidim da je sve OK, da je drugačije ne bi primetila razliku ;)
16 / 04 / 2009
20:06:34
link komentara
…kako je ovo lepo…
17 / 04 / 2009
07:56:31
link komentara
Nemoj misliti da imam ruznu nameru, ali mi zaista nije jasno. Zasto kazes “shopping hrane”? To zvuci ruzno. Zasto zamenjujes rec kupovina engleskom, iako postoji nasa? Tj. ne samo da postoji vec je vise nego uobicajena. Je l’ mislis da je glupo reci kupovina?
17 / 04 / 2009
13:32:13
link komentara
Zorane,
ti bi ovde dobio milion ideja za Hrana Blog ;)
Milose,
samo da se vreme malo popravi vec ce mi biti bolje.
Jedva cekam sunce (kazu : od sutra) pa da uzivam u prolecu u FR
17 / 04 / 2009
13:35:14
link komentara
Suske,
Ti bi primetila, ti bi sigurno procitalaa izmedju redova :*
Nego, imam jednu fotku za tebe. Stavicu je na twitpic kasnije. Iznenadices i obradovati ;)
Deda,
pa kad sam SANjA mora biti lepo, zar ne? :)
17 / 04 / 2009
19:46:59
link komentara
e pa dobrodosla kuci :)) za dva goluba :)
17 / 04 / 2009
22:13:50
link komentara
Naravno da da.
Pedja i ja imamo Sanju i nama je jos lepse !!!
18 / 04 / 2009
10:37:05
link komentara
Divno draga, uživajte i uči francuski. Predivan jezik. :)
30 / 04 / 2009
10:52:21
link komentara
Pratim tvoj blog vec neko vreme i prilicno mi se dopada. Ja sam od onih koji citaju i ne komentarisu. Danas pravim izuzetak jer me ova prica podsetila na februar 2002 kad sam se doselila u Francusku i po prvi put “skoknula do prodvnice” da kupim pirinac. Da li si probala da kupis “obicnu kesu pirinca”? :)
Ostavi svoj komentar
RSS feed za komentare ovog teksta. | URL TrackBack-a